Planinarsko društvo Yeti

55 KILOMETARA PO SJEVERNOM I SREDNJEM VELEBITU

Početak izleta bio je 08.10.2010. Sudjelovali su 2 člana P.D. Yetija, Androić Mario i ja.  Kretali smo se po VPP-u (Velebitski Planinarski Put), makar je prvobitna zamisao bila obići cijelu Premožićevu stazu, odustali smo od početne zamisli radi informacije od domara sa Zavižana i Alana da se u Radlovcu nema gdje prespavati a i Marievo natečeno koljeno tražilo je ravniji put. Put se sastoji od trase duge 55 km, koja ima 11 kontrolnih točaka na kojima se nalaze žigovi i knjige. Izlet je trajao do 10.10.2010. U izletu su sudjelovali kao logistika  Krešo i Danijel (stari planinari), bez kojih bi bilo jako teško organizirati povratak na Zavižan iz hotela Velebno  po auto. Za taj znak dobre volje Marijo i ja jako smo im zahvalni, a i na prvom Kasačkom pivu na Dabarskoj kosi, s kojim su nas tamo dočekali. Vrijeme je bilo idealno za ovaj dio godine na Velebitu.

PRVI DAN:

Pl. dom Zavižan – Gromovača – Rossijevo sklonište – Crikvena – pl. kuća Alan

5,5 sati hoda

DRUGI DAN:

Pl. kuća Alan – pl. sklonište Ograđenica – Šatorina – pl. kuća Kugina kuća

8 sati hoda

TREČI DAN:

Pl. kuća Kugina kuća – Bačić kuk – Dabarska kosa (pl. dom Ravni dabar) – pl. dom Prpa – hotel Velebno

6,5 sati hoda

Neki su išli preko Kozare a,dio ekipe je izabrao direktan uspon na Humku sa ciljem da naberemo gljiva u naše košare.Nismo loše prošli i gljiva je bilo svakakvih vrsta ,a našlo se tu i vrlo zanimljivih primjeraka.Okupili smo se pokraj vatrice na Humki gdje se peklo na štapu pored mesa i nekoliko gljiva.Nakon obilnog obroka posjetili smo Vis sa kojeg smo se lagano spustili nazad do Vilenjaka.Krasan dan u prirodi,puno gljiva,dobra ekipa i lijepo proveden praznik!

U subotu 2.10 s početkom u 11 sati održan je sastanak predsjednika planinarskih društava Slavonije na kojem smo bili nazočni Boki i ja.Nakon sastanka održan je tečaj za markaciste ,a u nedjelju se nastavilo s praktičnim dijelom tj.samim označavanjem planinarskih putova po Psunju.Tečaj smo uspješno završili i postali markacisti.

,

TRIGLAV

Nakon toliko dogovaranja došlo je vrijeme za odlazak na najviši vrh Slovenije – Triglav. Petak 27.08.2010.god. oko 04.15. h ujutro krećemo za Sloveniju; Krešo, Mario A. i ja, i to po prvi put  u Julijske alpe. Dogovor je da krenemo iz doline Krme prema Triglavskom domu pod Kredaricom. Staza do doma je najteži dio puta jer veći dio puta je sipar , a moramo svladati 1580 metara n/v, no jako je zanimljiva zbog svog krajolika. Malo po malo stižemo do 2000m n/v, zaslužili smo odmor koji koristimo za lagano drijemanje. Slijedi po meni najteži dio puta, što zbog sipara, što zbog umora. Napokon stižemo do Triglavskog doma, uzimamo sobu, 16 eura noćenje, ali super za odmor i uživanje u ljepotama Triglava. Ujutro oko 09.00 h krećemo prema vrhu preko malog Triglava koji je i najzahtjevniji dio puta ali i dobro osiguran, no uvijek treba paziti. Ekipa je ujutro bila malo skeptična što se uspon tiče, ali sada idu besprijekorno. Vrijeme nas mazi cijelim putem od doline Krme, Triglavskog doma, vrha Triglava, Staničeve koče, Pungrta, Travne doline i Krme – lijepo sunčano, malo prohladno ali najbolje za hodat. Noći su bile kišne, čak i snježne na trenutke. Vraćamo se do doma u našu sobicu i  skromno proslavljamo Krešin  četrdeseti rođendan. Zbog lošeg vremena ostajemo još jednu noć u domu i dogovaramo se da ćemo u dolinu drugim putem kako bi što više obišli Julijske alpe. Budimo se, jutro je prekrasno- sunčano, ali hladno, dobro ispod nule.  Krećemo prema Staničevoj  koči preko Kredarice, jutarnja kava u domu, pa lagano preko prijevoja prema Pungrtu u Travnu dolinu gdje ručamo ono što nam je ostalo, pa dalje prema dolini Krme…prema lijepoj našoj Moslavini.

Dogovorili se 6.8. otišli 7.8. vratili se 8.8.

Prisank 2547 n.m.v. Hanzova pot. FOTKE U GALERIJI PA UŽIVAJTE !!