Planinarsko društvo Yeti

Uspon na najviši vrh Dinare, Veliki Troglav 1913 m

Polazak je bio 30.04.2011 (subota) u 2:00, a planirani dolazak u dom Sv. Juraj na Ravnom Vrdovu je bio oko 7:00 sat. Malo zbog magle malo zbog pive u Sinju u dom smo došli oko 8:30.Nakon upoznavanja s domaćinom i ispijenog bokalića vina krećemo na uspon. Plan nam je da prvo dođemo do planinarskog skloništa Dinaridi za što nam je trebalo oko četiri sata laganog hoda uz dobro vrijeme. Nakon ručka i kratkog odmora dogovor pada da idemo na V. Troglav makar vrijeme nije bilo obećavajuće. Sami put prema vrhu nije tehnički zahtjevan, no dobro je markiran, pa nam je trebalo oko dva sata hoda i to po oblacima. Najviši vrh Dinare prostire se oko 1 km preko granice RH, unutar Bosne i Hercegovine. Nakon odmora na vrhu na kratko nam se ukazalo Livanjsko polje u nizini, slikamo  i krećemo prema skloništu Dinaridi gdje ćemo prenoćiti. Sklonište je pravi raj za odmor i boravak, ima sve što ti treba, doslovce. Vrijeme nas je služilo cijelim putem, pa smo se razdvojili kako bi izvidjeli cijelo područje za slijedeći put, Bartol je krenuo lijevom stranom Ledene kose, a Mario, Krešo i ja desnom. Nakon sat i pol hoda našli smo se u skloništu. Napokon pravi odmor! Kišica lagano pada, dok mi «čavrljamo» s lokalnim lovcima koji nas još bolje upoznaju s okolnim terenom, zatim večera, gemišt, pa spavanje.

Ujutro bez žurbe pijuckamo kavu i spremamo se za polazak prema domu Sv. Juraj do kojeg stižemo nakon tri sata hoda. Domaćin nam je ostavio ključ tako da smo se mogli odmoriti, presvući i nešto popiti. Za to vrijeme imali smo i posjetitelje - splitsko društvo i Graničnu policiju.

Nakon odmora krećemo prema Kninu kroz kanjon Krčić, razgledavamo slapove Krčića i izvor rijeke Krke. I time naš izlet završava. Još par sati vožnje i evo nas kod kuće.

FOTOGRAFIJE SU U GALERIJI SLIKA.

Nakon 10 godina eto nas ponovno na prekrasnom Risnjaku.Nismo očekivali toliko snijega za ovo doba godine ,ali planina nas uvijek iznenadi .Draženka i Dragec, po prvi puta sa nama na jednom ozbiljnijem izletu gdje osim hodanja ima i sajli na stazi prema samom vrhu.

U domu smo prvo naložili peć,malo gablecovali dok smo čekali da se maknu oblaci ,a potom slijedi uspon na vrh u popodnevnim satima.Htjeli smo dočekati zalaz sunca na vrhu no bilo nam je dugo za čekati pa su se cure vratile u dom ,a mi smo obišli neke stijene i staze van markacija kroz teže prohodne dijelove.Za večericu gulaš pa razgovor do dugo u noć.Jutro je bilo prekrasno ,a mi smo se rano ustali kako bi još posjetili i vrh Tuhobić.Krenuli smo od doma izviđača kružnom stazom preko vrha koji je zbog svojih livada i vidika jedan od ljepših u tom kraju.Nakon strmoglavog spusta do auta ispekli smo fine kobase na štapu.

24. travnja krenuli smo na Muški bunar na Psunju.Muški je bunar posebno vrijedna šuma hrasta kitnjaka i bukve stara oko 200 i 300 godina.Smatra se prašumom,jednom od rijetkih u zemlji.Zaštićen je u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije.Prvi dan (24.) dok smo putovali autom nabrojali smo oko 15-17 ,a drugi dan još više tabli na kojima piše MINIRANO! Pošto nismo znali put kako da dođemo do Bunara nismo htjeli ulaziti u nepoznatu šumu.Zato smo odustali.Ali to za nas nije bio kraj.Nismo htjeli odustati zato što nas je počelo zanimati kako je tamo.Idućeg dana opet smo se uputili na Muški Bunar ,ali sa druge strane.Čak dva sata prešli smo autom ,a poslije polako pješke  sat vremena.Došli smo u prašumu gdje bi trebao biti Muški bunar.Ali mi ga na žalost nismo mogli vidjeti zato što je bilo puno srušenih drveća ,a pošto se šuma proteže oko 43,42 ha ,teško je pronaći tako malo mjesto.Umjesto toga vidjeli smo drveće kakvo još nigdje nismo ,ali i nećemo vidjeti.Iako nismo vidjeli Muški bunar  nećemo odustati, tako da ce biti još pokušaja ,ali nadamo se uspješnijih.

PRVA AKCIJA SEKCIJE ZA ODRŽAVANJA KRUŽNE STAZE U 2011. GODINI

Nakon duže stanke 13.03 krećemo u akciju obnavljanja kružne staze po M.G. U akciji sudjeluje ekipa tri kuma, a cilj je bio premjestiti žig sa Bele Crkve 30 metara -sjeverno da ne smeta tijekom arheoloških iskapanja, sve uredno obilježiti, obnoviti markacije na tom dijelu staze i popraviti putokaze na križanju Crkveni jarak - Bela crkva – Vis. Što je planirano to je i učinjeno uz jako zanimljivu avanturu vožnje u rikverc poradi manjka goriva u GOLFU na naj strmijem dijelu ceste do  Garić – grada. Teško je to opisati ,trebalo je to doživjeti. Plan nam je za ovu godinu još zamijeniti kutiju za upisnu knjigu na Visu, postaviti nekoliko novih putokaza, postaviti žig na Kolčenici koji je ukraden što i nije novost na Gornjoj Jelenskoj strani a nije mi jasno što žig i kutija za žig nekom tamo smeta, obnoviti većinu markacija na kružnoj stazi. Proračun za obnovu kružne staze ove godine je  0.000,00 kn što znaci plati pa obnavljaj. Nadam se da će nam se pridružiti što veći broj članova društva u uređenju kružne staze ove godine jer je dosta uništena sa Gornjo Jelenske strane poradi sječe.

Meteorolozi su najavili lijep i sunčan dan pa smo odlučili kako je najbolje provesti ga u prirodi.Okupilo se više djece nego nas starih planinara ,a za trasu puta odabrao sam padine Visa koje nisu označene planinarskom markacijom ,ali su vrlo atraktivne i pružaju drugačije vidike od onih nam već dobro poznatih sa naše Kružne staze.Za neke je ovo bio prvi uspon na Vis ,a za neke prvi uspon na planinu a, nađe se i onih koji su rekli da toliko nisu hodali cijelu prošlu godinu!Nakon otrilike 2 sata hoda na povratku u Kutinicu loži se vatrica i klasika - kobase,špek,luk,kruh i pokoja kapljica Škrleta.Djeca su uživala trčeći po livadi na suncu i sav umor od " TEŠKOG " uspona na Vis je zaboravljen.Na kraju su me pitali kada ih vodimo ponovo na planinarenje. FOTOGRAFIJE U GALERIJI SLIKA.