Planinarsko društvo Yeti

Krenuli smo u rano jutro.Iako smo mislili leći ranije,zaspali smo tek oko 1 h.Pošto mi je ovo bilo prvo veće planiarenje,nisam mogla dočekati da krenemo.Ranom zorom krenuli smo iz zagađene Kutine na sviježi i čisti zrak naših planina u Gorskom Kotaru,tj. na Kolovratske stijene.Ali kako nam nebi bilo dosadno već u Sisku putovanje je zastalo.Već sam se uplašila da je putovanje završilo.Nakon kraćeg dogovora odlučeno da se putovanje nasavlja.Dok je ostatak ekipe sjedio u kafiću i pijuckao kavicu i vruču čokoladu,Slavko i Mario su se vratili u Kutinu po Mariov auto.Odgurali smo Kruninu Ladu na parkiralište Konzuma.No sada opet imamo problem!!Do Kolovratskih stijene nećemo stići na vrijeme,pa se plan mijenja.Vožnjom po gorskim selima cijelo smo vrijeme gledali kroz prozor i bili oduševljeni onim što vidimo.Završili smo na Bijelim stijenama.Sklonište je poznato po peći koja više dimi nego što grije.Nakon što su naši muškarci napokon upalili vatru,bilo je vrijeme za uspon na vrh.Čim sam vidjela stijenu znala sam da ću požaliti ako ne dođem na njen vrh.Odrasli su se na vrh popeli šetajući,a mi mlađi pomoću sajle,pojasa i karabinera.Dok sam se penjala nisam razmišljala ni o čemu.Cilj mi je bio popeti se na vrh pa makar i puzajući.Kakav osjećaj!!!!Kad sam stala na visinu od 1335 m mislila sam da će me vjetar otpuhati.Iako je bilo oblačno i tmurno ja sam se osjećala fantastično!Noge su mi se tresle od adrenalina ali sam bila ponosna na sebe,svi smo bili jako ponosni! U skloništu  smo bili s nekoliko članova GSS-a.Pekli smo kobasice i družili se dugo u noć.Ujutro nas je bolio svaki dio tijela jer smo spavali na daskama.Kad smo se vraćali, skrenuli smo na Stožac-mali vrh preko puta Kleka.Gore smo pekli kobasice i malo prošetali.Stijene prekrivene mahovinom davale su mjestu nekakvu čaroliju.Ja pak nisam mogla skinuti oči s prekrasnog Kleka,ispod kojeg je taj dan izbio požar.Bilo je fenomenalno!Kući smo se vratili sretni i zadovoljni! FOTKE U GALERIJI !

Pogledajte u GALERIJI SLIKA kako je bilo dečkima u jami Bedari na Žumberku.Kako kaže Bartol: došli,ušli,vidjeli i izašli.Istražena duljina veća od 1020 metara i dubina oko 113 metara.

3.3.subota

Naravno,kasnili smo sat vremena od dogovorene satnice za polazak,prvo zaustavljanje na piću smo imali već nakon 16 km kod starih hrastova.To su sve bili znakovi da će ekspedicija biti vrlo uspješna i zabavna.

Blizu N.P.Risnjak smo došli oko 10 sati i krenuli smo prema vrhu.Zbog slabih visinskih priprema jednog planinara morali smo odustati i nakon par pređenih km vratili smo se natrag do auta.Krenuli smo na plan B,osvajanje Snježnika.Došli smo poslije podne do skijaškog doma i krenuli prema vrhu.Na vrh smo došli točno na zalazak Sunca.Za vrijeme nočnog silaska blješteći,na pola pun mjesec,nas je pratio cijelo vrijeme.U sobi je vesela atmosfera bila do 1 ujutro,a zatim smo zaspali.

4.3.nedjelja

Nakon jednosatnog vrzmanja po sobi i hotelu i nakon jutarnjih kava krenuli smo ponovno na Risnjak.Neki tvrde da je planina dobila ime po risovima,a druga priča po travi Risje koje ima u izobilju.Nismo vidjeli ni jednog risa.Navodno je davne 1854 g. lugar Filip Ožbolt ubio zadnjeg risa.Čovjeku je valjda bilo jako dosadno,pa je ganjao zadnju životinju po planini.Do skloništa smo došli poslijepodne,u skloništu smo bili sat vremena i onda krenuli na vrh prekriven snjegom.Kada smo se vratili do auta ponovno nas je dobrano uhvatio mrak.

Kako je počelo, dobro je završilo.   Ocjena-vrlo dobar.                            FOTKE U GALERIJI SLIKA

Pogledajte zanimljive slike u galeriji koje su snimili Kruno i Mario ,a teksta sa izleta nema jer su još umorni.

ODRŽAN 16. PLANINARSKI FOTO-DIA FESTIVAL U ĐURĐENOVCU I PROSLAVLJENO SUNOVRATOVO

U subotu, 8. siječnja 2012. u večernjim satima održan je Planinarski foto-dia festival u prostorijama Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera u Đurđenovcu. Iako su neki silno željeli ukinuti ovaj tradicionalni Festival, on je ipak održan, a odaziv natjecatelja je bio na razini lanjskog – rekordan. Novost ovog festivala je to što su se radovi ocjenjivali odvojeno: hrvatske i inozemne planine (da jedne drugima ne konkuriraju); a ocjenjivalo se kao i do sada posebno fotografije poslane za izložbu od fotografija koje su bile prikazane na projekciji u večernjem programu. Svaki je natjecatelj morao poslati po 13 fotografija s jednog izleta, od kojih prvih deset predstavlja tijek izleta, a zadnje tri imaju neki zajednički podnaslov, nešto posebno što je dojmilo autora fotografija na izletu.

Na izložbi je sudjelovalo 13 natjecatelja, sedam s hrvatskim planinama i šest s inozemnim  planinama. Najuspješniji na izložbi na temu hrvatske planine bio je Zlatko Smerke iz Cargovca pored Varaždina, a drugo mjesto pripalo je Slavku Lupoglavcu iz Kutine. Najuspješniji na izložbi na temu ino. planine bio je David F. King iz San Diega (USA). Drugo mjesto pripalo je Nikoli Šebreku iz Varaždina.

Za projekciju je radove poslao 21 natjecatelj, četrnaest u temi hrv. planine i sedam u temi ino. planine. Prvo mjesto na temu hrv. planine osvojila je Biserka Lacković iz Zagreba, a drugo mjesto pripalo je Kruni Filičiću iz Kutine. Prvo mjesto na temu ino. planine osvojio je Tomislav Marković iz Zagreba, a drugo mjesto je pripalo Dariu Majetiću iz Osijeka.

Posebno priznanje dodijeljeno je Foto skupini Osnovne škole Belec, za iznimne fotografije obzirom na njihovu mladost i poticaj da nastave na tom putu i usavršuju se.

U nedjelju je proslavljeno Sunovratovo – dan HPD-a „Sunovrat“, izletom od Drenovca, preko Sokoline do Jankovca. Vrijeme je bilo oblačno i vrlo hladno, ali boravak u Parku prirode Papuk i njegovom najljepšem kutku uvijek oduševljava i to je najsvečanije mjesto za proslavu petnaeste godišnjice društva.

FOTOGRAFIJE MOŽETE POGLEDATI U GALERIJI SLIKA.