Planinarsko društvo Yeti

Izlet na Hahliće i Grobničke alpe bio nam je cilj mnogo puta do sada ,ali nikako da obiđemo Paleno.Ovaj puta smo odlučili obići barem dio paklenog -Dom Hahlići -Bucin plato -Napa -Dom.Kada čovjek,planinar - namjernik dođe u taj razlomljeni krš i divljinu ,jednostavno nezna kud bi prije zavirio ,a ima toga još dosta za pogledati pa opet nas vrag bude tamo gonio.

Kanjon rijeke Bijele iznad Karina zovu još i Hrvatski Grand Canyon,a jedna slika koju sam vidio prije godinu dana bila je dovoljna da krenemo u istraživanje!Početak staze je neugledan i nema oznaka ,ali ubrzo kroz makiju dolazimo nadomak kanjona i tu počinje čarolija.Vode ima jako malo,ušli smo u špilju gdje je izvor,sa lampama razgledamo gnjezda šišmiša kojih ima jako puno,pa sve smrdi po amonijaku.Kanjon je toliko ljep da moramo doći još jednom ,pošto ima još puno toga za vidjeti.

Do Rujna smo imali skoro požar na jednom autu,što su naši spretni planinari ugasili na vrijeme,a onda počinje čarolija uspona na Stražbenicu putem preko izvora kojega nebi vidjeli da nismo malo otišli van staze.Vidikovac na Stražbenici pruža nezaboravne vidike na kanjon Paklenice.Dalje preko Buljme do skloništa Struge gdje smo prenoćili.Sutradan se penjemo na Vaganski vrh , pa povratak u sklonište.Slijedi brzi spust na Rujno gdje radimo kamp i noćimo u šatorima.Sutradan se penjemo na prekrasan Bojin kuk,kojega je ispenjao samo Tomo zbog vršnog uspona za kojeg ipak treba oprema za feratu.