Planinarsko društvo Yeti

Do Rujna smo imali skoro požar na jednom autu,što su naši spretni planinari ugasili na vrijeme,a onda počinje čarolija uspona na Stražbenicu putem preko izvora kojega nebi vidjeli da nismo malo otišli van staze.Vidikovac na Stražbenici pruža nezaboravne vidike na kanjon Paklenice.Dalje preko Buljme do skloništa Struge gdje smo prenoćili.Sutradan se penjemo na Vaganski vrh , pa povratak u sklonište.Slijedi brzi spust na Rujno gdje radimo kamp i noćimo u šatorima.Sutradan se penjemo na prekrasan Bojin kuk,kojega je ispenjao samo Tomo zbog vršnog uspona za kojeg ipak treba oprema za feratu.

Doručkovali smo na livadici ispod Kize gdje smo na izvoru popili fine vode ,pa se popeli  na kuk Grabar i Laginac.Izbor je bio odličan zbog vidika koji su nam na trenutke oduzimali dah.Put nastavljamo dalje do kuće Sv.Josipa i nakon loženja vatre , ložimo i u pecari, pečemo roštilj za večeru.Bilo je hladno ,ali veselo.Ujutro nakon kavice u domu odlazimo na vrh Metlu , naš cilj ovog izleta.Vrijeme je vedro ali vjetrovito i hladno.Na povratku do skloništa hodamo po cesti ispod vrha Ljubičkog Brda koje moramo ostaviti za neki drugi puta jer mrak brzo pada.U krošnjama jedne jele pronalazimo balone helija sa nečije proslave dočeka nove godine iz Turske.

Došli smo prvo do Apatišana da vidimo u kakvom stanju je sklonište i ugodno se iznenadili sa novim skloništem u šumici ,a onda smo u razgovoru sa domarom saznali sve informacije o našem usponu na Mali Rajinac iz Lomske dulibe.Nakon doručka kod skloništa u Lomu uspinjemo se na vrh pa nazad do Apatišana.Drugi dan odlazimo na Šatorinu , tamo nas čekaju oblaci i bura.Nakon spusta sa vrha Šatorine obišli smo i Mrkvište ,pa se ipak vraćamo u sklonište Apatišan na noćenje uz specijalitete od gljiva.

Nakon dugo vremena napokon smo organizirali ljetni kamp na Moslavačkoj gori ,ali ovaj puta ne na jezeru kao do sada,nego u Crkvenom jarku gdje su dečki napravili stol i ložišče.Zanimljiv je bio transport janjca i ostale opreme niz strme padine do jarka.Vatrica je upaljena i nakon postavljanja ražnja i janka počinje postavljanje šatora za noćenje u našem kampu.Druženje je potrajalo do dugo u noć,a dio ekipe nam je došao po noći sa naglavnim lampama.

Na zadnji ili prvi vrh Kozjaka Biranj, visnina 631 m. pošli smo od parkirališta na prijevoju Malačka gdje smo  doručkovali na uređenom odmorištu uz cestu.Uspon do vrha je grebenski ,a na samom vrhu je kapela sv.Ivana zaštitnika Kašel Lukšića.U povratku smo obišli prekrasno uređeno spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima.