Planinarsko društvo Yeti

Evo nekoliko slika sa izleta na Bjelolasicu.

Prisojnik (2547 m)

7.10.2017. u rano jutro nas troje članova društva (Marko, Boris i Saša) krenuli smo iz Kutine prema Julijskim Alpama. Uz malo stajanja zbog radova na cesti, nakon nešto malo više od tri sata od početka putovanja, dolazimo na polazišnu točki današnje ture: parkiralište ispred Erjavčeve koče.

Do vrha Prisojnika vodi više staza (Hanzova pot, Kopiščarjeva pot, Grebenska pot, Slovenska pot, Jubilejna pot) od kojih smo odabrali Kopiščarjevu za uspon, a Slovensku za silazak (pošto je Boris već ranije prošao Hanzovom i Grebenskom poti).

Prema mnogim izvorima, Kopiščarjeva pot slovi za tehnički najzahtjevniji osigurani penjački put u Slovenskim Alpama, u što smo se i sami uvjerili. Uz prekrasno vrijeme, vertikale u stijeni, police, hodanje iznad provalija, vidicima od kojih zastaje dah, vrhunac izleta bio je izlazak na vrh i susret sa šestero planinara iz Hrvatske (dvoje sportskih penjača iz Čakovca i četvero visokogorskih planinara iz Koprivnice) koje i ovim putem pozdravljamo. Silazak je prošao glatko uz usputna zaustavljanja za uživanje na sunčevim zrakama.

Prenoćili smo u Erjavčevoj koči i drugi dan turistički obišli Planicu, Bled, Bohinj te slap Savica. Kućama smo se vratili u poslijepodnevnim satima.

Izlet članova društva do skloništa na Velebitu ,lokacija Ždrilo gdje je napravljeno lijepo novo sklonište pa pogledajte par slika sa izleta.

30.07. Sveti Ilija (1642) - Šćirovac (1619) Biokovo i 07.08. Orlovača (494) Trtar

Moje planinarenje po Biokovu započinje u selu Bast. Krećem markiranom staza od parkirališta i nastavljam kroz selo do zadnjih kuća. Nakon prolaska sela započinje vrlo zanimljiv uspon po kozjoj stazi do izvora Korito koji je očito davno presušio makar u svim vodičima piše da ovaj izvor nikada ne presušuje. Nakon Korita planinarska staza vodi po neugodnom siparu prema planinarskom skloništu Osičine koje je naravno zaključano kao i sva na Biokovu pa ne znam čemu služe. Nakon planinarskog skloništa na Osičinama nastavljam kroz šumu sve do izlaska na greben Biokova i lagano nastavljam prema vrhu Sveti Ilija. Na vrh Sveti Ilija stižem lagano umoran ali zadoviljan što sam imao sreće da doživim jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. S vrha Sveti Ilija nastavljam po Biokovskom grebenskom putu sve do lokve Mijaci. Na ovom dijelu uspona, koji nije pretjerano naporan ali treba biti oprezan, treba uživati u jednom od najljepših pogleda s grebena. Od lokve Mijaci krećem prema vrha Šćirovac koji mi u prvi mah nije izgledo kao najviši vrh u podrućju ali kad se popne na njega tek se tada vidi njegova dominacija nad ostalim vrhovima u okolici. Spust vodi po markiranom putu ali na prvom dijelu nema nikakve planinarske staze. Pokušavao sam biti jako oprezan i pratiti markacije i ujedno uživati u pogledu što nije lako jer je teren iznimno zahtjevan za spuštanje. Slažem se sa svima koji su napisali da je ovo je jedan od najatraktivnijih i najtežih planinarskih izleta u Republici Hrvatskoj. Što se tiče Orlovače krenuo sam od planinarske kuće Ćićo prema Orlovači. Lagana šetnja za godišnji i upoznavanje Trtara. Velika je šteta što je planinarsko sklonište Zlatko Prgin napušteno i devastirano.

Ostavljamo auto kod drvene nadstrešnice ispod koje nema stola za gablec.Polazimo bez markacije kroz šumu prema stijenama koje smo vidjeli odozdo ,a kada smo izašli na greben skoro smo promašili južnu terasu od krošnji drveća.Pogled i stijene ovdje nas ostavljaju bez daha mjesto je zbilja fantastično.Nakon kraćeg odmora penjemo se strmo po grebenu na vrh Mališćak gdje je postavljena razgledna piramida,od vrha do skloništa smo za par minuta pa kraći odmor u hladovini.Nastavljamo najkraćim putem strmo prema Radovanki gdje nailazimo na dosad nepoznatu skupinu stijena sa dosta kvarca ( slike br.14 a-b ) pa onda vrlo strmo dolje do korita potoka.Dalje cestom do stijena Sokoline gdje imamo kratki tečaj iz penjanja.Tu je dobar izvor pitke vode i stol za ručak,povratak po cesti do auta.