Planinarsko društvo Yeti

Krenuli smo na Vis malo neobičnom stazom kroz korito potoka Tucilače koliko smo mogli ,ali zbog šikare i čičaka skrenuli smo lijevo preko travnatih livada stazicama koje su ugazile divlje životinje.Greška je bila što nismo poneli mačetu zbog kupina koje su narasle do tri metra visine.Na Visu smo pregledali upisnu knjigu,pa se spustili nazad uz rub šume gdje smo naišli na jednom brdu na opkop koji bi mogao biti ostatak neke kule?

Nakon uzbudljive vožnje majstorskom cestom do podnožja Tulovih greda spustili smo se do kućice na proplanku gdje smo na miru doručkovali i gledali kako planinari odlaze po stazici prema vrhu.Ubrzo krećemo i mi po putu Hrvatskih Branitelja lagano prema stijenama.Dolaskom do sajli počinje avantura penjanja,provlačenja i spuštanja kroz kukove i kuloare prema vrhu.Prije uspona na sami vršni plato osiguravamo se zamkama i karabinerima oko stupa jer nema baš mjesta ,a do ruba litice je svega 2 metra.Vidik je prekrasan prema Svetom brdu i dalje na vrhove Velebita,na drugu stranu se vidi Crnopac i Čelavac pa pogled na more - neopisivo.Nakon uživanja na vrhu,penjemo se i na drugi vrh u skupini ,a onda razgledamo bunker iz rata,pri povratku kući stali smo pokraj spomenika našim dečkima.

Izlet na Crnopac je u stvari jako teško opisati.Magla i oblaci koji su oko nas mjenjali vizure i prostor bili su čudesni.Stijene su mjenjale oblike,svjetlo se probijalo kroz šarene listove grana i kroz uske procjepe u stijenama oko nas,plus ponori i jame koje strah od visine i dubine još pojačavaju,a zvuk koji se kao jeka u magli odbija i stvara neki drugi prostor.Staza MALOG PRINCA prije mraka,a onda smo pekli gljive na tavici uz gemišt i bambus,pa ujutro ubrzano dizanje zbog snimke sunca i magle,pa uspon na vrh koji nikada zaborviti nećemo.Sklonište je prekrasno,svaka čast ekipi koja ga održava.

Pogled sa vrha Kleka prema vrhovima na koje idemo je u mislima bio mnogim planinarima pošto je on stijena koju prvu ugledamo kada krenemo iz naše ravnice negdje daleko.Nakon predivnih Samarskih stijena dan ranije uspon na vrh Kleka bio je malo iznenađenje,uz predivno vrijeme,"rekli su da nikad gore bili nisu bili ?",možda mala upala mišiča nekima....

Nakon dugo vremena obišli smo južnu skupinu Samarskih stijena i ponovo se oduševili oblicima kamenih galerija,dubokih vrtača,jama te uskih prolaza između stijena.Umorne od penjanja dočekalo nas je predivno Ratkovo sklonište te vatrica ispod stijene navečer ,a spavali smo u dograđenom skloništu iza u špilji.Ujutro kavica i doručak pa dalje...