Danima smo okruženi maglom i hladnoćom koja se počela uvlačiti duboko u kosti i nagrizati nam raspoloženje.Prognozeri vremenskih prilika nam govore kako u Gorskom kotaru i na većim visinama u našim lijepim  planinama sja sunce i temperature su dosta u plusu.

Ruksaci se spremaju pa put pod noge tj.u auto pa pravac prema planinama.U Zagrebu nam se priključuje Vlado koji vozi u dobrom raspoloženju i uvodi nas u suncem okupano mjesto Vrata gdje kupujemo još zadnje potrepštine za izlet i polagano odlazimo pod vrh Viševicu ( 1428 m ).Nakon šalice kuhanog vina krećemo prvo kroz šumu ,a nakon pola sata uspona izlazimo na livadu pod vrhom.Vidici su toliko lijepi i daleki iznad mora magle koja skriva mjesta u dolinama da nam zastaje dah.Prijatelji planinari me traže da im objasnim što se sve vidi pa počinjem po redu: UČKA,OBRUČ-HAHLIĆI,SNJEŽNIK,SLOVENSKI SNEŽNIK,RISNJAK,TRIGLAV,GRINTOVEC, KLEK,ZAVIŽAN,SVETO BRDO …i još mnoštvo drugih vrhova.Divimo se pogledu dok uživamo u suncu koje nas napokon grije nakon puno dana u Kutinskoj magluštini i toliko je toplo da se skidamo u kratke rukave.Nakon obaveznog naslikavanja i poziranja moramo se spustiti dolje kada nas još čeka uspon sa teškim ruksacima na obližnji vrh Bitoraj.

Polazna točka uspona je Javorje ,gdje stavljamo naprtnjače na leđa i krećemo slikovitom  stazom za neke poznatom ,a za neke ne, jer ovo je  prvi puta kako idemo bez dva metara snijega .Slijede mnogi detalji ,a zatim i pogledi koje prije imali nismo jer planina je ta koja nas uvijek iznenadi sa mnoštvom malih,sitnih,pojedinosti i vidika koje jako dobro sakriti  zna.

Dolazak na vrh Bitoraja je uvijek veselje i prisjećanje na sve uspone na ovaj slikoviti vrh kada nam i nije pokazao svoju ljepšu stranu.Mi stariji planinari malo lažemo one koji ovdje nisu bili kako do kućice ima još sat vremena hoda ,ali ne zlonamjerno jer znamo da smo tu -kućica je tu , još par minuta i krov nad glavom.

A onda počinje opuštanje poslije napornog hoda ,pali se vatra u peći i kuha šalica toplog čaja.

Cure čiste cijelo sklonište ,a dečki rade drva za peć i lože izvan skloništa vatricu za ražnjiće i ostale fine specijelitete.

Sve dok u našim divnim planinama postoje skloništa za planinare postojat će i taj duh planinarstva kako je to nekada bilo ,a na nama je zadatak da probamo održati taj duh planinarstva i slobode kako nam to ne bi otišlo u nepovrat i pretvorilo se samo u priče koje su nekada davno bile.

Druženje uz vatru ,i sve naše dogodovštine koje uz taj plamen idu su nešto jako važno i neprocjenjivo jer to je ono što nas vraća u prošlost ,a i ono što mi ostavljamo za budućnost , po našim pričama nas ljudi pamte – zar ne?

FOTGRAFIJE U  GALERIJI SLIKA.

Subota je prošla u branju gljiva na stazi od Borika do Cernika gdje smo navečer kod našeg domaćina spremali različite specijalitete ,a tako smo planirali i za nedjelju no jedan poziv mijenja planove.Neno i Mateja nas zovu da obiđemo lokalitet Muški bunar ,ali ovaj puta s druge strane i da napravimo seriju jesenskih fotografija.Rano u jutro odlazimo na Psunj,razgledamo jesenske krošnje prastarih hrastova i bukve ,a ja obilazim u sve većem krugu u potrazi za izvorom.Na jednom dijelu nailazim na staru markaciju i nakon 10-tak minuta hoda odustajem zbog tabli MINE.Nažalost ni ovaj puta nismo pronašli izvor.To nam ostaje za neki budući izlet-možda po zimi kad padne snjeg?

FOTOGRAFIJE U GALERIJI SLIKA !

Nakon dužeg vremena trio na okupu i put pod noge pa na Velebit. Po Marievoj želji krenuli smo kroz Malu Paklenicu prema Pl. skloništu Ivine vodice gdje smo prvu noć noćili sa društvom iz Zadra. Dan je bio idealan za planinarenje, sunčano a ne pretopl, tako da smo uživali u krajoliku Male Paklenice. Imali smo problem s vodom radi sušne godine na Velebitu, prvi dan nešto vode smo našli u Kapljarki a na Ivinim vodicama  smo morali topiti snijeg koji je dan ranije pao.

Drugi dan krećemo prema Vlaškom gradu pa na Sveto brdo gdje nas čeka pravo zimsko vrijeme (jaka bura, snijeg i hladnoća) ali ekipa je to svladala bez problema. Sa Svetog brda krenuli smo prema Vaganskom vrhu koji je bio okovan burom i snijegom kao i većina puta prema njemu. Potom se počinjemo spuštati prema Pl. skloništu Struge, gdje stižemo u sumrak promrzli ali zadovoljni, jer smo vidjeli Velebit u drugom izdanju nego inače.Putem smo smo na Marasovcu popunili zalihe vodom jer je to jedini bunar gdje ima uvijek vode.

Treći dan lagano krećemo prema Pl. domu Paklenica koji je zatvoren (ne radi preko tjedna), kratko osvježenje pa u Veliku Paklenicu. Nakon dolaska u Starigrad još obilazimo Veliko Rujno, ali autom, tako da još malo uživamo u Velebitu prije povratka u stvarnost.

FOTKE U GALERIJI - VIDI  !!!

Ivica Došen Žuti i Edo Popović predstavili knjigu “Krvop’ja”

NAŠ PRIJATELJ ŽUTI OBJAVIO JE NOVU KNJIGU  ! VIŠE !!!

Početak našeg uspona na Babju goru bio je u Bačin dolu.Prošli smo pokraj kule i nastavili po markiranom putu.Trasa puta nas vodi preko nekoliko šumskih kosa i proplanaka do ispod vrha Mladik ( 510 m ) odakle se pružaju lijepi vidici na Psunj,Papuk,Krndiju pa skroz u Bosnu.U povratku beremo kestene i razgledavamo očišćene bedeme kule Gračanice koji su tek sada zasjali punom ljepotom jer nema trnja i granja koje zaklanja pogled.

FOTKE U GALERIJI SLIKA.