|

Godinama planiramo izlet po dijelu moje ravne Slavonije sa noćenjem u simpatičnom skloništu na Trišnjici ,ali nas uvijek nešto zezne! Odlučismo ići za Tri kralja makar sikire padale i to se,kao uostalom i uvijek isplatilo! Malo društvance,točnije šestero nas krenusmo put Velike do pl.doma Lapjak po ključeve od kuće na Trišnjici jer ipak smo nas tri cure i bojale smo se hladnoće(tko zna u kakvom stanju je peć,kako će grijati,tko zna hoćemo li moći naći drva,imaju li nekakve spužve za spavanje-tipično paničarenje nas cura). Riječ-dvije sa gospodinom Antunom,dva-tri savjeta,razgledavanje,nadamo se uskoro,novootvorenog pl.doma iznad bazena u Velikoj. Usput-sretno Požežanima sa završetkom radova na domu!
Uskačemo u aute,vozimo se do starog kamenoloma pa put pod noge pl.stazom preko vrha Tisovac pa dolje na Trišnjicu. Vrh je prekrasan,u jednom trenutku me podsjeća na vrh Bitoraj… Gledamo Nevoljaš,Mališcak preko na brdima no ne zadržavamo se previše jer nas vjetar brije,hladi kosti i tjera suze na oči. Vrijeme se okrenulo u našu korist jer kad smo krenuli,oblaci su nam visili nad glavama,teški,tamni,prijeteći… Valjda je naše uzbuđenje,veselje i kukanje zbog ležanja,ljenčarenja i prejedanja tijekom blagdana pomoglo!? Razvedrilo se-nebo je plavo,bijelo-sivi oblačići kao da nekud jure,stabla su sad dobila srebrnkastu nijansu,a lišce boju starog zlata… Odmah smo i mi živnuli,mišici su se zagrijali pa trčkaramo okolo,naslikavamo se. Stižemo do kuće,ložimo peć,navirujemo se u sklonište(jer u Slavkovom ruksaku je zeko od 4-5 kg kojeg ćemo ispeci na ražnju) kad se vratimo sa izleta. Plan je otići do Jankovca,obići ga pa preko Tromeđe natrag na Trišnjicu. Dok smo pakirali male ruksake,nešto na brzinu pojeli,sastavilo se nebo sa zemljom i počelo je kišiti. Obješenih noseva sjedimo u kući-šta sad? Još se nitko nije rastopio od malo kiše,zar ne? Računamo satnicu-na pola puta će nas uhvatiti mrak,ali u Slavoniji smo,a u Slavoniji nema moje noćne more-medvjeda,juupiii!
Oblačimo kabanice i put pod noge. Kiša prestaje padati,ali oblaci se ne daju. No ne damo se ni mi. Penjemo se na greben Tromeđa i spuštamo na Jankovac. Najprije razgledavamo ostatke grobnice grofa Jankovića,Maksimovu pećinu,silazimo do izvora Jankovačkog potoka,obilazimo dva umjetna jezera,divimo se velebnoj građevini doma Jankovca,divimo se Jaslicama u prirodnoj veličini,a za kraj-spektakl-Jankovački slap! Dio ekipe nikada nije bio ovdje pa se mi ostali smijuljimo njihovim reakcijama,uzdasima,oduševljenjem.. ne smeta nam ni kiša koja opet pada,ni teški oblaci nad nama,ni vjetar…Naravno-opet smo malkoc gladni pa na brzinu trpamo hranu u sebe. Mrak već dobrano pada,sve je hladnije, jurimo prema Jezercu pa u našu toplu kućicu na Trišnjici. Naravno,priječimo put i silazimo preko potoka kod zgrade Šumarskog fakulteta. Ajme,sad su na naplatu došle sve one ogromne količine pečenice,kolača i svih ostalih „oblizeka“ od prije par dana! Kuću na Trišnjici kao da je netko pomaknuo jer mi se činilo da nikada nećemo sitći do nje.
Izdaleka vidimo svjetlost ,smijeh i pjesma se ori iz skloništa! Živjele cure jer su htjele spavati u kući! Naime,u skloništu je ekipa domaćih,ima ih oko 15-tak i još ih dolazi. Kao i uvijek-dočekani smo kao stari znanci-rakijica na samom ulazu,nema van dok se ne pojede i popije sa njima… Što ćemo sad sa zecom? Ma kakvim zecom,to uopće nije problem-dečki su nam ustupili dio ložišta i problem riješen! Bravo Slavonijo moja! Na kraju nismo ni mogli doći do tog zeca jer su se dečki otimali tko će vrtjeti ražanj. Podijelismo sa njima njihovo slasno meseko i povrće ispod peke,našeg „malog“ zeca,pili,pjevali i zavukli se u svoje brloge na zasluženi odmor. Ujutro skuhali kavicu,pozvali ostatak susjeda(jer odlazili su čitavu noć),Joj- kako je lijepo biti u dvadesetima,sjećamo se sa nostalgijom! FOTGRAFIJE U GALERIJI.
|