Planinarsko društvo Yeti

Dogovor je bio da odemo negdje blizu a gdije još nismo bili. Odluka je pala da odemo na Zečak (795 m) (Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje). Krenuli smo od Jankova mlina (381 m) Krešo, Mario i ja. Trebala je to biti lagana zimska hodnja a pretvorilo se u probijanje kroz visoki snijeg, na mjestima i do 80 cm, tako da je uspon potrajao tri i pol sata. Nakon dolaska do vrha Zečaka spustili smo se do oblližnje vikendice gdje smo pod nastrešnicom malo odmorili, ručali i popili hladan bambus koji je bio tako hladan da smo jedva popili pola čaše. Spust je trajao oko dva sata uz povremen izlazak sunca iza oblaka što je davalo lijep dojam sumraka

.FOTOGRAFIJE U GALERIJI

U Kutjevu su nas dočekali planinari i naši domaćini Tuna i Slavko pa nakon kraćeg šopinga krećemo prema planinarskoj kućici Mlaka.Domaćini nas časte s rakijicom i kavom koju pijemo vani na terasi pošto su temperature jako visoke za ovo doba godine.Nakon kraćeg dogovora krećemo prema Roginom kamenu.Na kamenu slažemo doručak i divimo se pogledu koji se pruža daleko u Bosnu.Uspinjemo se kasnije na vrh Lipe (760 m) koji se nalazi u šumi ,ali malo dalje na jednom proplanku se pruža divan pogled na najvišlji vrh Krndije - Kapovac ( 790 m).Nakon kraćeg razgledanja spuštamo se lagano do skloništa i počinju pripreme dvije vatre za dvije večere.U kotliću se dinstao gulaš ,a u loncu kiselo zelje sa sušenim mesom , nismo znali što bi prije jeli ,a onda smo isprobavali vina iz Moslavine i vina iz Kutjeva.Imali smo i kasne goste tako da se povečalo društvo i druženje se odužilo dugo u noć.Hvala domaćinima na gostoprimstvu i lijepom druženju.FOTKE U GALERIJI

Nakon višemjesečnog dogovaranja napokon smo krenuli na Mosor, ali samo na dva dana radi radnih obaveza nekih članova društva. Nakon duge i zamorne vožnje krenuliu smo iz Gornje Sitnog prema pl. domu „Umberto Girometta“ gdje smo ostavili višak stvari. Prvi cilj nam je bio Ljubljan (1262 m). Vrijeme je bilo idealno za planinarenje potkraj prosinca. Nakon Ljubljana krenuli smo grebenom do Vickovog stupa (1331 m), a zatim do najvišeg vrha Mosora, Velikog Kabla (1339) m. Bilo je to prekrasno cjelodnevno planinarenje koje je završilo noćnim spustom s Velikog Kabla do „Umberto Girometta“ gdje smo prenoćili. Za drugi dan plan nam je bio obići Sv. Jure (Kozik) i Svilaju na povratku, no zbog nedostatka vremena obišli smo samo Svilaju i Orlove stine. Na kraju smo otišli u pl. kuću Orlove stine na piće gdje smo se svi složili da takav izlet treba trajati minimalno tri dana.FOTOGRAFIJE U GALERIJI

Dan je bio idealan za planinarenje, hladno i sunčano a ekipa za pet - samo da još malo uhvate kondicije za novogodišnju turu i nočni uspon na MG. Ovaj put smo obišli Grohot (492 m), Lipu-Rog (709 m) i Horvatovih 500 stuba. Putem smo obišli prekonekoliko planinarskih domova i počastili se sa kuhanim vinom koje je bilo izvrsno za razliku od Ivanščice gdje nakon jednog guta više nije išlo.FOTKE U GALERIJI

Na Ivanščicu smo krenuli iz Lobora preko Oštrcgrada sa kojeg se pruža prekresan pogled na Ivanščicu. Oštrcgrad je mala ,ali zanimljiva ruševina. Put prema Ivanščici malo je dosadan, sami makadam, no uz dobro društvo to opće ne primjetiš. Malo smo odmorili u domu Pasarićeva kuća, pa krenuli nazad do Lobora i prema Ravnoj gori do Planinarske kuće Filićev dom gdje smo prespavali. Nakon kratakog odmora uslijedila je noćna šetnja do vrha Ravne gore, Razglednog stupa sa kojeg se pružo nesvakidašnji pogled na Zagorje u magli s brežoljcima kao otocima. Obišli smo i crkvu u blizini stupa, otišli do Planinarske kuće Pusti duh pa lagano nazad. Ujutro smo prije polaska na Čevu ispenjali feratu u blizini doma. Dobro je osigurana i zanimljiva sa lakšim i težim smjerom no nažalost prekratka, ali sve pohvale za trud . Uspon na Čevu bio nam je odmor od „pidžama partija“ noć prije. Nisam mogao vjerovati da na samom vrhu ekipa peče kobasice na lomači tako da prilaz na vrh baš i nije bio moguć (Hrvatska posla).