|
12.8.2009 MARKIRANJE STAZE BETLEHEM - DOM HUSAIN |
|
Autor Lupy
|
|
Naši vrijedni članovi društva Mario i Darko označili su planinarskom markacijom dio buduće Kutinske šetnice od Betlehema do doma Husain.Put prolazi kroz vinograde na Novom Brdu pa se pokraj pašnjaka spušta u potok ispod Starog Brda .Na jednom mjestu je bilo potrebno napraviti stepenice u šumi a, tu se dokazao Mario svojim trudom i moram priznati da izgledaju prekrasno.Put dalje nastavlja preko livada zvanih Velaj i na kraju izlazi na cestu u blizini crkve na Husainu ,a zadnja markacija (ili prva) je na zidu doma kod naših prostorija.Ovo je početak jednog dobro zamišljenog projekta za naš grad pa pogledajte u galeriji nekoliko fotografija sa radne akcije. |
|
11.- 12.8.2009 CRNOPAC - TULOVE GREDE |
|
Srijeda, 16 Rujan 2009 08:14 |
|
Dok je većina nas uživala u odmoru na našem jadranu , ekipa hrabrih je obišla Crnopac ,a zatim se uputila na Tulove Grede i uspjela doći na vrh.Poduhvat je zaista hvale vrjedan pošto do sada nitko nije obišao taj biser našeg Velebita . 
|
|
Ažurirano Petak, 18 Rujan 2009 06:24 |
|
Nedjelja, 19 Srpanj 2009 23:22 |
|
NAPOKON smo krenuli na planinarenje nakon svih vremenskih nepogoda koje su nam pobrkale sve planove za uspone na neke egzotične planine van ljepe naše.No kako se nije za igrati sa gromovima i kišom , a vidimo da često kod takvih brzopletih pohoda intervenira i gss , odlučili smo se da obiđemo neke vrhove na Velebitu koje smo zbog mina,tajminga i jurnjave propustili obići.I uvjerili smo se da SVAKI vrh ili staza na našem Velebitu daje toliko ljepote i novih vidika i doživljaja u koje se nesmije sumnljati.Početak je bio na V.Rujnu ,a dalje redom ovako BOJIN KUK-STUGE-VAGANSKI VRH-STRUGE-BADANJ-STUGE-RUJNO ,a za kraj osvježenje u Selinama na Pisku u podnožju Male Paklenice.Ko se tamo okupao nije ne zna što je hladno more nakon bure!!!Ali ekipa je papala školjke koje smo sami ubrali na našem tajnom mjestu koje nećemo nikome otkriti jel je tajno!A grah kod Žutog je valjda nafinije što se probati može pa nakon toga i engleski bolje ide.Bilo je i jako ljepih gljiva koje su ubrane na Vaganskom Vrhu!A ponešto probranih fotografija s Badnja smo stavili u galeriju pa pogledajte.LUPI. 
|
|
STJENA SOKOLINE 2009.14.06. |
|
Srijeda, 17 Lipanj 2009 01:00 |
|
Alpinistička vježba se dogodila na stjenama Papučkim , kobase su se pekle i penjalo se dosta smjerova ,a nadam se da se nešto i naučilo o tehnikama koje koristimo u stjeni.Nadam se da će ove godine biti još ovakvih tečaja ,a i mladih penjača koji su zainteresirani za naučiti potrebne vještine kako bi mogli sudjelovati u idućim izletima gdje ćemo to sve koristiti..,UČENJA ČVOROVA NIKAD DOSTA! |
|
ĆIĆARIJA – KRK 23. – 24.5.2009. |
|
Srijeda, 03 Lipanj 2009 01:00 |
 Krenuli smo iz Kutine oko 6 h. Zadnju opskrbu smo obavili u selu po imenu Lupoglav (napokon se ostvarila dugogodišnja želja našeg predsjednika s obzirom na njegovo prezime). Nakon popijene pivice u tu čast-nastavismo vožnju do Brgudca,gdje smo ostavili kombi,pa put pod noge. U očekivanju kamenja,stijena,makije…jako smo se iznenadili vidjevši da je Istra sve samo ne „gola“ . Put nas je vodio lijepom,zelenom laganom stazicom,ispunjenom mirisom borova i livadskog cvijeća. Sve fotografije i opisi ovoga svijeta ne bi bili dovoljni da nam približe mir i ljepotu Korita. Malkoc smo uživali u njima,popili fine,hladne vode-osvježili se i kratko se navirili na pl. sklonište ispod Korita koje je iz nekog nama nepoznatog razloga zatvoreno od nekog nadobudnog političara. Ovo uopće ne želim komentirati!!! Lagani predah,gablec,potvrda domaćina o stazi,pa na Planik. Na vrhu sretosmo dva zanimljiva tipa – s obzirom na njihovo narječje – uspjeli smo razabrati tek da su iz nekog sela u blizini i riječi poput „partizani“,“fašisti“ i puno,puno riječi „jama“! Šta reći – užas! Sam vrh je mješavina Velebita,Hahlića i trunčica G.Kotara. Riječi nisu dovoljne – PREDIVNO! Po povratku su dečki skočili na Brajkov vrh iznad Korita dok smo se Niki i ja muvale oko izvora i ubijale vrijeme njuškajući okolo. Natrag do kombija i pravac – Krk. Ceste oko Rijeke i radove na Krčkom mostu je najpametnije preskočiti jer toga valjda nigdje nema – osim u Lijepoj Našoj!!! Zahvaljujemo našem članu Miji Milasu i njegovom bratu na gostoprimstvu i smještaju planinara.Nakon jutarnje kavice,sklapanja šatora i spremanje opreme – krećemo u kanjon Triget.Moram priznati da mi je dosta teško palo odvajanje pogleda od plaže u Baškoj,ali šta se može – nismo došli na kupanje! Kombi smo ostavili na parkiralištu kod Crkve sv. Ivana,ruksake sa opremom,par sendviča i naravno vodom na muška leđa(pa nećemo kraj 4 dečka nas dvije nositi ruksake – BRAVO za dečke!) Staza od parkirališta je sređena,lagani uspon kroz mirisne borove sa puno hlada i prekrasnim pogledom na Bašku i okolicu – taman za lagano zagrijavanje naših nogu! Ono malo šturih informacija koje smo našli na internetu i literaturi o Trigetu – bilo je i višenego dosta za nas „pametnjakoviće“ željnih nečega novoga,mjesta gdje nitko od nas nije bio i avanture da se zaputimo u njega! Nikakve inform. o trajanju uspona do ulaska u kanjon nigdje,samo kilometraža na turističkoj tabli! Al,neme veze – kad je bal-nek je maskembal! Juuhuu,mi pičimo dalje! Nakon sat vremena lagane šetnjice izlazimo iz šumice na gadan i dosadan kamenjar. Gdje god se okreneš – kamen,suhozidabezbroj,a sunce nemilice prži. Al znamo mi otprilike kuda ići – imamo zemljovid,pa nismo glupi – znamo kuda treba . Tako je i bilo,malo desno,više lijevo,markacije su ok. Jedinu sitnicu koju smo previdjeli je vrijeme! Naime, do vrha Divuške od crkve ima 3 sata.Do ulaza u kanjon još sat,te još spust i povratak za koji ne znamo koliko bi trajao!Napokon smo na vrhu Divuške. Pogled na ulaz u kanjon nam govori da avantura tek počinje. Odlično!? Lagano se spuštajući,jer ovdje marke više nema ,svako malo, gledam na sat,spust je težak,kamenje nam „bježi“ pod nogama,tu i tamo netko padne! Al kanjona još nema!? Kroz glavu mi prolazi misao koju nikako ne želim – nećemo stići-morat ćemo odustati! A to je nešto sto me „ubija“! Međutim,ostatak ekipe hoda,neki šute,a neki već psuju! U trenutku kad jedan od nas počinje „pucati“ naš Slavko izgovara ono što se meni već neko vrijeme „mota“ po glavi: Nećemo stići,previše vremena je prošlo,potrošili smo dobar dio vode,tko zna što nas još čeka… Javljamo dijelu ekipe koji je ispred nas,tužni i razočarani,čak i malkoc ljuti –dečki nas gledaju,al šta je –tu je –glavom kroz zid ne ide! Najgore od svega mi je bio sms tate šesnaestogodišnjaka koji je bio sa nama : Ne vraćajte se dok ne osvojite Triget! Auu,nebi mi njega osvojili – osvojio bi on nas –sigurna sam! Baš kao što je mene osvojila svaka planina na kojoj sam bila – zato im se stalno i vraćam. A za Triget imam samo jednu poruku : Vratit ću se,hoću… družiti se i uživati u tebi ako mi dopustiš!.---- MIMA !!!! |
|
|
