Planinarsko društvo Yeti

U originalu , naslov ovog teksta je trebao biti " Bitoraj " . Ali kako stvari nisu uvijek onakve kako si mi , obični smrtnici zamislimo , Bog je , čini se imao drugačije planove . Unatoč jako lošoj prognozi za taj vikend , nas 6 smo ipak odlučili ići na Bitoraj . Još u tijeku noći dolazi do komplikacija zaslugom jednoga od nas pa krečemo sa skoro 2. sata zakašnjenja . Čim smo ušli na autu-cestu - pukla nam je guma . Sad nam je već svima jasno da nećemo za dana stići do odredišta pa pijemo kavu i dogovaramo se . Jedno je jasno - kući nećemo - to je sigurno . Okrećemo aute i pravac Slavonjia , tj. Dilj gora , skloniste na Pljuskari . Kiša nam pada za vrat , oblačno je ,blato , već smo bili tamo , vidjeli sve što se treba vidjeti 2008. god. u proljeće . Tada smo imali veliku sreću da smo naišli na ravnatelja -gospodina Ivicu Klema . On nas je ljubazno proveo kružnom stazom po Pljuskari i sigurna sam da smo vidjeli više nego neki koji su bili sami . Naime , gosp. Ivica je jedan od najzaslužnijih za očuvanje prirodnih ljepota Pljuskare . Ali to nije razlog da se mi ne  družimo uz vatricu kamina , kuhamo pl. gulaš u kotliću i prepričavamo doživljaje i zgode sa prijašnjih izleta .

Usprkos vremenskoj prognozi koja baš i nije najavljivala lijepo vrijeme mi smo odlučili da krenemo na ovaj dugo očekivani izlet.Prvotno nas je trebalo ići 8 ,a kako to biva zbog situacije u ljepoj našoj neki su morali ostati na poslu.

No nakon dolaska na Baške Oštarije oblaci su se polako razišli i sunce nas je počastilo sa svojim sjajem.Nekada treba poći u planinu usprkos lošoj prognozi ,a pogotovo što se tiče Velebita jer on znade nagraditi one koji su uporni.

Ovaj izlet je bio poseban doživljaj pošto večina tamo nije hodala ,a ubacio sam i neke dijelove Dabarskih kukova koje smo prošli po karti bez markacije. Našli smo i nekih Varganja koji nisu jestivi ,a možete ih pogledati u galeriji gljiva

,bilo je i malo snjega , a noćili smo u skloništu u Kuginoj Kući.Sve u svemu jako divan jesenski izlet ,a fotke su u galeriji.POZDRAV LUPI!

Subotnje jutro i po dogovoru sastanak u 9 ujutro na parkingu no gle iznenađenja! Puno djece ,a samo jedan auto?I pitanje što sada? Odgovor je bio devetero u jedan auto + pas i najkraćim putem u podnožje M.Gore pa dalje pješice naravno! Baš je bilo zanimljivo! Pekli smo špek i kobase, nabrali puno kestena i obišli dio gore koji nije markiran. Veselja nije nedostajalo i veselimo se svi idućem izletu ali barem u 2 auta.

Krenuli smo iz Cerničkih vinograda dok su još neki vinogradari imali berbe.Kažu da je slador oko 21 no nas je zanimala trasa puta koja će nas dovesti na Strmac.Staza je zanimljiva i vodi nas prvo kroz vinograde i polja ,a potom kroz veliki kompleks Borove i Jelove šume gdje planiramo ove jeseni u berbu rujnica.Na planinskoj livadi zvanoj Predola smo jeli i uživali u ambijentu , ovdje se svakako isplati doći.Za samo pola sata smo se spustili na Strmac gdje smo pomalo žedni popili hladne vode u domu.Mladi planinari Matej i Marko hrabro su izdržali ovih 5 sati hoda.BRAVO DEČKI !

I ove godine smo organizirali kamp na Jezeru Mikleuška kojem je prisustvovao veći dio našeg društva.Boki je počastio prisutne planinare sa odličnim gulašem povodom rođenja sina.Noćilo se u šatorima uz pjesmu do dugo u noć.Sutradan u nedjelju smo obišli dio naše staze kroz Crkveni jarak i uživali u lijepom vremenu.Makacije koje su dečki obnovili na cijeloj stazi su odlične ,a nadajmo se da će biti još ovakvih prigoda za druženje.Fotke u galeriji.